Za uspješnu proizvodnju povrća, ali i svih biljaka općenito, moraju se osigurati ključni vegetacijski faktori: voda, hranjive tvari, toplina, svjetlost i zrak. Bez bilo koje od ovih stvari biljka ne može živjeti. Dakle, voda je jedan od faktora koji uvjetuju život biljke, pa je bez vode nemoguć njen uzgoj.
Zašto je voda tako značajna za biljku nije teško objasniti. Ona je ne samo sastavni dio građe biljke već i nosilac mnogih fizioloških procesa tokom vegetacije:
- regulira režim ishrane biljke
- otapa hranjive tvari tla i preko korijena unosi ih u biljku
- regulira toplinu biljke i tla
- posreduje u procesu fotosinteze
- regulira fizikalne, kemijske i biološke procese u tlu
Dodavanjem vode kompenzira se ono što je izgubljeno isparavanjem ili cijeđenjem tla. Kod urbanih vrtova dodatno smo ograničeni prostorom u kojem biljke rastu, a ponekad je nemoguće da se voda nadoknadi prirodnim putem ako biljke nisu izložene otvorenom prostoru i kiši. Zbog toga takve biljke ovise o zalijevanju koje možemo automatizirati ili odrađivati sami po potrebi.
Efikasno navodnjavanje je ono koje osigurava jednoličnu distribuciju vode za svaku vrstu biljaka. Jedno od boljih rješenja je mogućnost noćnog navodnjavanja koje sprječava ili smanjuje termički šok biljaka, uz optimalno korištenje struje i vode, uštedu vremena i radne snage svakog ekovrtlara, pružajući biljkama konstantnu i idealnu njegu.
Vrste navodnjavanja
Razlikujemo nekoliko vrsta navodnjavanja kakvo se koristi u urbanim i ekovrtovima.
Površinsko navodnjavanje je ono gdje voda u tankom sloju stagnira ili teče po površini tla infiltrirajući se u tlo do dubine razvoja korijena. Podzemno navodnjavanje je onog gdje se se voda dovodi otvorenim kanalima ili podzemnim cijevima, infiltrirajući se u tlo i dižući se uslijed kapilarnih sila do zone korijena. Navodnjavanje kišenjem ovisi o strojevima i funkcionira na principu pumpe koja pod tlakom dovodi vodu do raspršivača koji simulira prirodnu kišu. I zadnje, lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi na mjesto gdje vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo korijen i takva metoda se koristi na područjima ograničene dostupnosti vode.
U tlu se nalazi: kemijska, higroskopna, opnena, kapilarna i gravitacijska voda.
Kemijska voda je kemijski vezana za čestice tla pa je nekorisna za kulturne biljke. Higroskopnu vodu također biljke ne mogu koristiti, jer se drži jakim silama u tlu. Opnena voda obavija u obliku tanje ili deblje opne čestice tla pa može biti samo djelomično pristupačna biljkama. Kapilarna voda se nalazi u porama tla i najvećim dijelom je pristupačna biljkama. Gravitacijska voda je svakako pristupačna biljkama, ali budući da je pod utjecajem sile teže, ona se ocjeđuje pa ju biljke praktički ne koriste.
Povrćarske kulture imaju brzi razvoj i proizvode veliku biljnu masu i zbog toga zahtijevaju znatne količine vode.
Zašto neke biljke trebaju više vode?
Postoje znatne razlike između pojedinih povrćarskih kultura u načinu i količini trošenja vode. Kulture koje za normalni rast i razvoj zahtijevaju stalno visoku vlažnost tla, odnosno češće navodnjavanje jesu: krastavci, salata, kupus, špinat. Razlog za to je slab i relativno plitak korijenov sistem, kao i neekonomično trošenje vode preko lišća koji ima razmjerno veliku površinu.
Zbog vrlo slabo razvijenog korijenovog sistema luk i češnjak također zahtijevaju visoku vlažnost tla. Međutim, ove kulture troše znatno manje vode jer imaju manju površinu lišća. Kulture koje imaju razvijeniji korijenov sistem kao rajčica i mrkva dobro koriste vodu i ekonomično je troše.
Kulture kao cikla i repa vrlo dobro koriste vodu iz tla i intenzivno je troše. U uvjetima navodnjavanja njihov uspjeh ne izostaje, ali dobro mogu podnijeti i nisku vlažnost tla.
Kada navodnjavati povrće?
Rokovi navodnjavanja povrća ovise o uvjetima života biljke, njenih faza razvoja i od postavljenih ciljeva proizvodnje. U odnosu na tu zavisnost postoji pet karakterističnih rokova navodnjavanja:
- navodnjavanje sadnog materijala (presadnica)
- navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje
- navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje sadnica ili sjetve
- vegetacijsko navodnjavanje
- dopunsko navodnjavanje
Navodnjavanje sadnog materijala (presadnica) vrši se u natkrivenim ili toplim rasadnicima. Ovim navodnjavanjem treba dodavati manje količine vode, kako bi se spriječio bujni rast i bolesti te održala potrebna toplina u rasadniku. Najčešće se primjenjuje ručno navodnjavanje.
Navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje izvodi se samo onda kada je zbog nedostatka vlage u tlu otežana priprema tla za sadnju ili sjetvu, odnosno otežana sadnja presadnica. Najčešće je ovim navodnjavanjem potrebno navlažiti sloj tla do 20 cm dubine. Međutim, ako je tlo i ispod 20 cm suho, potrebno je navlažiti tlo do veće dubine: 30, 40 ili čak do 50 cm, ovisno od osobina tla i vrste presadnice. U svakom slučaju, prethodno treba ispitati fizikalne osobine tla i momentalno stanje vlage u tlu.
Navodnjavanje pri sadnji i poslije sadnje presadnica ili sjetve zavisi od stanja vlažnosti tla. Ako u tlu nedostaje lako pristupačne vode, posađene mlade biljke će se teže primiti, kao i posijano sjeme niknuti. Prilikom vađenja iz rasadnika, presadnicama se obično uništi jedan dio korijenovih dlačica, pa im je radi “prebolijevanja” potrebno dati lako pristupačnu vodu i hranjiva. Zato je fertirigacija vrlo korisna mjera. Međutim, ako u tlu ima dovoljno vode, navodnjavanje može i štetiti, jer razrjeđuje koncentraciju hranjiva i smanjuje toplinu tla, a to su značajni faktori za startno vegetiranje mladih biljaka.
Vegetacijsko navodnjavanje počinje kad su se biljke primile ili niknule i dobro zakorjenile. Ovim navodnjavanjem je potrebno, kroz cijeli vegetacijski period, održavati optimalnu vlažnost tla u sloju rizosfere. Navodnjavanje se može vršiti na nekoliko načina: kišenjem, brazdama, mikrorasprskivačima, kapanjem.
Kod urbanog vrtlarstva, pogotovo ako se biljka nalazi u zatvorenom prostoru najčešće je najbolja automatizirana metoda navodnjavanja kapanjem.
Dopunsko navodnjavanje se izvodi pred kraj vegetacije u svrhu njezinog produženja. Glavni uvjet za ovo navodnjavanje je toplo vrijeme na kraju ljeta i početkom jeseni. Ako se uz toplinu osigura dovoljno vode i hranjiva u tlu, produžava se vegetacija, produžava se berba plodova, a time se postižu i veći prinosi. Dopunsko navodnjavanje moguće je primijeniti za rajčicu, kupus, rotkvicu i druge kulture.
Primjer kako se vrlo lako može olakšati navodnjavanje možete pogledati ovdje:
Hidroponski način uzgoja
Moderni materijali, razvoj gnojiva i dodataka biljkama, te tehnologija općenito danas nam omogućavaju da navodnjavanje podignemo na jednu sasvim novu razinu, te u potpunosti eliminiramo tlo kao bazu za uzgoj biljaka. Tako se razvio hidroponski način uzgoja povrća koji također može biti zanimljiv svakom urbanom vrtlaru budući da eliminira potrebu za zemljom.
Možda ovo zvuči čudno i futuristički, međutim još su stari Babilonci u poznatim babilonskim vrtovima uzgajali biljke samo na površini vode. Danas je hidroponija brzorastući trend u svijetu: od SAD-a, Kanade, Australije do Japana, a u Europi su to Nizozemci koji su najuspješniji svjetski hidroponski proizvođači.
Hidroponija se često naziva umjetnošću uzgoja biljaka iz vode. Riječ ‘hidroponija’ potječe iz grčke riječi hydro, što znači ‘voda’ i riječi ponos što znači ‘rad’. Naime, hidroponski uzgoj karakterizira uzgoj biljke na površini vode dok se korijenje razvija u hranjivoj otopini. Na ovaj se način stimulira rast biljke dok kontroliramo količinu vode, mineralnih tvari i kisika u hranjivoj otopini.
Proizvodnjom povrća bez tla nastojalo se izbjeći mjesto nastanka bolesti i rasta korova, te postići precizna kontrola ishrane bilja. Glavni je cilj hidroponske tehnologije osigurati svakoj biljnoj vrsti u određenoj fazi rasta potrebnu količinu hrane i optimalne mikroklimatske uvjete, radi postizanja maksimalnih prinosa.
Najčešće povrtne vrste koje se mogu uzgojiti hidroponijom su: rajčica, krastavci, paprika, patlidžan, salata i druge vrste lisnatog povrća, ali i jagode.
Hidroponski uzgoj je ozbiljna metoda kojom se koriste profesionalni uzgajivači povrća i koja zahtijeva velika ulaganja u tehnologiju kojom se automatizira cijeli proces. Međutim, moguće je vrlo jednostavno primijeniti tehnologiju i kod kuće, te za prilično malo novaca testirati vlastite hidroponske sposobnosti. Ovo je primjer jednog takvog sustava.
Zaključak
Ako se bavite urbanim vrtom, navodnjavanje je zaista ključan aspekt uzgoja voća i povrća, nešto bez čega nema kvalitetnog prinosa. U ovom tekstu prošli smo osnove, a u nekim drugima ući ćemo više u dubinu. Cilj je da svi usvojite tehnike koje mogu pomoći da vaš eko vrt zablista u punom sjaju.
Imao sam točno 15 godina kada sam posadio svoj prvi paradajz. Prvi se uvijek pamte.